Poboljšani rezultati plivanja, poboljšan anaerobni kapacitet

U pokusima zadržavanja daha nakon izdisaja vremenski rezultat bio je znatno poboljšan [100 m: – 3,7 ± 3,7 s (- 4,4 ± 4.0%); 200 m: – 6,9 ± 5,0 s (- 3,6 ± 2,3%); 400 m: – 13,6 ± 6,1 s (-3,5 ± 1,5%)] ali se nije promijenio u kontrolnoj skupini. Pri držanju daha nakon izdaha, maksimalna koncentracija laktata (+ 2,35 ± 1,3 mmol.L-1 u prosjeku) i stopa akumulacije laktata u krvi (+ 41,7 ± 39,4%) bile su više nakon pokusa nego prije pokusa u trima pokusima dok su u kontrolnoj skupini ostale nepromijenjene.

U tim okolnostima zabilježena je također povećana koncentracija laktata, otkrivajući veću glikolitičku aktivnost u odnosu na istu vježbu izvedenu uz normalno disanje. Takvi rezultati, zabilježeni u aktivnostima na tlu, zabilježeni su prvo u plivanju. I obratno, u studijama u kojima su plivači primijenili hipoventilaciju kod velikog volumena pluća (tj. udah – zadržavanja daha), odnosno u klasičnoj tehnici primjenjivanoj od 1970-ih, nije došlo ni do kakvog hipoksičnog učinka i koncentracija laktata nije bila različita ili čak niža nego kod vježbanja uz normalno disanje.

Povećani maksimum laktata odražava poboljšani anaerobni  kapacitet i može biti posljedica veće sposobnosti tolerancije laktata i visoke razine acidoze, kako je zabilježeno nakon visokointenzivnog treninga.

Woorons X, Mucci P, Richalet JP, Pichon A. Hypoventilation Training at Supramaximal Intensity Improves Swimming Performance. Med Sci Sports Exerc. 2016 Jun;48(6):1119-28.